
Zašto slavimo 1. Maj?
Napisala Nataša
Davne 1889, na Internacionalnom radničkom kongresu u Parizu, je odlučeno da se 1. Maj označi kao internacionalni dan radničkih demonstracija. Primarni zahtjev radnika je bio da se usvoji radno vrijeme od 8 sati dnevno.
Krajem 19. stoljeća je radička klasa bila smatrana najnižim slojem u društvu, iako je radnička klasa bila većinski dio stanovništva. Radilo se i do 16 sati dnevno, a nadnice su bile veoma male. Radnici su živjeli nezdravim i teškim životom. Da bi popravili svoje uslove radnici su počeli da se organizuju oko 1888 godine. Cilj je bio da se formira internacionalni radnički pokret, koji bi omogućio potlačenoj radničkoj klasi da se bori za svoja prava i za bolje uslove života.
Jedna od prvih odluka ove organizacije je bila da se 1. Maj proglasi danom radničkih demostracija.
Već 1840 godine su radnici u Australiji koristili ovaj dan kao praznik. Inspirisani australskim kolegama je grupa radničkih organizacija u Americi odlučila da demonstrira za uvođenje radnog vremena od 8 sati na dan 1. maja 1886 godine.
U Čikagu su demonstracije uzele maha i radnici su nastavili sa demonstracijama i nakon 1. maja. Policija je reagovala nasiljem i ubijeno je 6 radnika.
Da bi se suprotstavili policijskom nasilju veliki broj štrajkača se sakupio na trgu ”Haymarket Square” u Čikagu. Bomba je bačena na policiju i nastao je haos. Osam anarhista je tada uhapšeno i neki su čak i osuđeni na smrt, govor danski istoričar Knud Knudsen.
Četiri anarhiste su pogubljeni, a jedan od njih je izvršio samoubistvo u zatvoru. Nakon incidenta se pokazalo da su svi ti uhapšeni anarhisti bili nevini.
Priča o ovoj nepravdi se brzo proširila u svijetu i na radničkoj konferenciji 1889 godine je datum 1. maj izabran kao internacionalni radnički praznik u sjećanje na ove nevine žrtve radničkog pokreta.
Proslava 1. maja je vec 1890 godine bila veliki uspjeh na internacionalnom nivou. U Danskoj su radnici izašli na ulice. Policija je reagovala tako što je zatvorila čitav Kopenhagen bojeći se da bi moglo doći do radničke revolucije. U Njemočkoj je čak i vojska bila na ulicama da ne bi došlo do većih nemira.
Ovakva reakcija tadašnjeg režima je uticala na formu protesta i okupljanja radnika. Prvih godina nakon 1980 su radnici organizovali skupove poslije radnog vremena i tako je bilo sve do 1900 godine.
Zahtjev o uvođenju 8-satnog radnog dana je prihvaćen u mnogim evropskim zemljama tek poslije prvog svjetskog rata, znači tek 30 godina poslije prvih protesta. Danski istoričar procjenjuje da je 1. Maj postao značajan datum tek 70-tih godina prošlog vijeka. Tada je i danska omladina počela da se interesuje za političku ljevicu te je u demonstracijama učestvovalo mnogo mladih koji nisu bili dio radničkog pokreta.
Od 1980 godine su protesti sve manji u Danskoj.
U Danskoj se 1. Maj danas obilježava tako što se radničke organizacije okupljaju u jednom velikom parku u Kopenhagenu gdje se drže politički govori.
Prošlo je više od 120 godina od prvih radničkih protesta. Šta se desilo sa radničkim pokretom? Da li su radnici, koji su i dalje većinski dio stavnovništva zaista zadovoljni uslovima za koje su se izborili njihovi kolege prije toliko godina?
Danas su problemi možda drugačiji. Radnici su vremenom postali srednja klasa koja prilično dobro živi u Evropi. Uslovi života su mnogo bolji nego prije sto godina, ali, da li će se radnici zadovoljiti time da se od njihovog rada finansiraju ratovi i luksuzni život elite koja još uvijek postoji, sada još moćnija i organizovanija nego prije 100 godina.
Možda je 1. maj postao samo još jedan praznik, samo još jedan slobodan dan u kalendaru, kada se podsjećamo na to kako je nekad bilo loše i kako treba da budemo zadovoljni stanjem danas. Kao što mnogi slave Božić bez puno znanja o poruci koju je propovjedao Isus, čini mi se da je isto i sa ovim radničkim praznikom.
U svakom slučaju ako slavite – Sretan vam 1. Maj uz ovaj kratki animirani film jednog umjetnika i njegovo viđenje zaposlenja danas.
Živjeli!
Izvor teksta:
http://videnskab.dk/sporg-videnskaben/hvorfor-er-1-maj-arbejdernes-kampdag

Leave a reply