Vrijeme promjena i kako ostati normalan u nenormalnom sistemu?

Vrijeme promjena i kako ostati normalan u nenormalnom sistemu?

Napisala Nataša

Iz dana u dan ovaj svijet postaje sve čudniji i čudesniji. Dešavaju se stvari koje sve više liče na ispunjavanje distopija o kojima smo čitali u knjigama ili koje smo gledali na filmovima. Mnogi osjećaju da nešto sa svijetom nije u redu, ali ne mogu još uvijek tačno definisati zašto imaju taj osjećaj. Možda si ovdje jer tražiš informacije, jer želiš da razumiješ ovaj, iz dana u dan, sve čudniji svijet. Dobro došao jer svijet je zaista u procesu mijenjanja.

Ljudske duše se bude iz stoljetnog sna. Pitaju se, čude se i traže informacije koje će potvrditi njihovo novo stanje svijesti. Šta je istina u ovom digitalnom moru informacija?

Sve je više renomiranih novinara i akademika koji počinju da govore o tome šta se zaista dešava iza kulisa (Jon Rappaport, Niels Harrit, Adam Curtis, David Harvey, Edward Snowden, John Pilger, James F. Tracy, Noam Chomsky, Slavoj Žižek i mnogi drugi). Sve se vrti oko profita. Medicinalna industrija je dobar primjer. Nedavno je urednik renomiranog medicinskog časopisa “The Lancet” Dr. Richard Horton izjavio da većina objavljenih naučnih radova nisu tačni. (Link) Želja za prestižom navodi naučnike da prepravljaju rezultate da bi potvrdili svoje teorije i da bi osigurali svoje radno mjesto. Univerziteti su pod pritiskom jer im treba finansiranje koje mogu dobiti na osnovu postignutih rezultata. Zabrinjavajuća je to činjenica, jer se na osnovu tih istih istraživanja razvijaju lijekovi i tretmani, koje mi kupujemo, jer vjerujemo da stručnjaci znaju šta rade. Prije njih su bili drugi koji su pokušavali da ukažu na iskvarenost sistema koji se bazira na profitu, danas je takvih ljudi sve više jer nas je internet približio u traženju istine. Svijet u kome živimo je vođen ekonomijom pohlepe i glađu za moći. Vode se ratovi, zatežu se zahtjevi države, nezaposlenost raste i sve je više siromašnih, a elita, koja kontroliše banke i korporacije, postaje sve moćnija i pohlepnija. 

Šta god da istina jeste sve više savjesnih duša počinje da se pita i da traži odgovore. Možda i jesmo došli do sljedeće faze u razvoju ljudske svijesti, do faze buđenja. Kada govorim o budjenju, govorim o procesu učenja postavljanja pitanja, zaboravljenih i zabranjenih pitanja kao i oslobađanju od straha da postavljamo ta pitanja. 

Naš odgoj i naše školovanje se uglavnom svodilo na učenje i ponavljanje društveno prihvaćenih informacija. Učeni smo da prihvatamo stvari onakvima kakve jesu, ali sada, zahvaljujući internetu imamo pristup informacijama koje su prije samo 10 godina bile prilično nepristupačne. Upoznajemo se sa novim informacijama i sa ljudima koji su pobijedili socijalni strah, te se usuđuju da istražuju pitanja o kojima se nismo ni usuđivali da razmišljamo. Otvaraju se nove perspektive i vrata ka novim saznanjima. Svijet nije postao manji dolaskom interneta, svijet je postao mnogo veći i čudesniji. 

Svijet koji probuđena osoba upoznaje je svijet koji je bio sakriven od pogleda običnog čovjeka, kao što su knjige i znanje nekada bile pristupačne samo popovima koji su znali čitati. To novo znanje običnom čovjeku daje moć, jer znanje i riječ jesu moć u današnjem društvu. 

Novoprobuđena osoba otkriva da istoriju pišu pobjednici i da su pobjednici nekako uvijek iste grupe ljudi, ljudi koji samo štite svoje interese, a ostatak stanovništva smatraju masom koja im može donijeti profit i još veću moć. Prvi susret sa ovim činjenicama je poražavajući i mnoge vrati u bespomoćno stanje razmišljanja “Šta ja tu mogu uraditi?”. Buđenje slobodnog duha je veliki izazov, jer kad jednom otvorite ova vrata ništa više neće biti isto kao prije, a danas se ova grupa probuđenih duša povećava eksponencijalnom brzinom. Niste sami. Svijet se mijenja dok ovo čitate i narednih mjeseci i godina svi možemo očekivati turbulentna vremena, a i pozitivne promjene. Zaista živimo u fantastično vrijeme u istoriji čovječanstva.  

Trenutno na internetu raste broj novih stranica posvećenih alternativnim medijima, koji pokrivaju mnnoge relevantne teme počevši od zdravog življenja, novootkrivene duhovnosti, raskrinkavanja političke i marketinške propagande, konspiracija i laži koje nam se svakodnevno serviraju da bi elita mogla i dalje da ubire profit na račun ratova prodavajući zemlju, njene resurse i oružje. Medicinalne korporacije nas drže u stanju ovisnosti od lijekova koji samo ili pogoršavaju naše stanje ili nas drže u stanju indiferentnosti i nemoći. Strah je oružje koje elita vrlo dobro koristi. Terorizam, bolesti, klima, krize, nezaposlenost. Sve su to stvoreni koncepti koji su dio igre borbe za moć.

Mnoge stvari se rade bez našeg znanje, navodno u našu korist, da bi nama bilo bolje. Kada malo bolje zagrebete površinu ove priče javlja se slika svijeta u kome mega-firme, korporacije i banke ubiru basnoslovan profit govoreći narodu, preko političara i državno kontrolisanih medija, da se naša društva nalaze u ekonomskoj krizi i da moramo da radimo više i efikasnije, a istovremeno i da trošimo više da bi se društveni rast, mantra današnjih sistema, nastavio. Svi će još malo morati da ispunjavaju razne testove inteligencije i testove ličnosti da bi mogli da dobiju zaposlenje, jer sistemu trebaju lojalni radnici koji mnogo ne pitaju već poslušno rade što im se kaže. 

Kriza ne postoji. Reursa ima dovoljno, hrane ima dovoljno, a i ljubavi ima na pretek. Dok se radnička klasa bori sa nezaposlenošću, neimaštinom i sve većim stresom na poslu, elita se kupa u materijalnom bogatstvu koje običan čovjek ne može ni da pojmi, dok mu se servira priča da i on može doći do tih visina, samo ako se dovoljno potrudi. To je totalna laž i obmana stvorena godinama indoktrinacije dobro smišljenim političkim i komercijalnim kampanjama. Nama je potrebno samo više ljubavi, razumijevanja, slobode i fleksibilnosti. Materijalna dobra su samo rezultat toga. 

Sve što danas gledate ne TV ekranima je dio kampanje sistema. Sve je reklama koja promoviše život trpljenja da bi se u slobodno vrijeme mogli poigrati sa svim tim igračkama koje nam se na ekranu svakodnevno nude. Slobodno vrijeme je nešto za što većina živi i zbog čega trpi sva poniženja i besmislene poslovne zadatke. Pošto moramo raditi više, time imamo manje vremena da se pitamo, da čitamo i da upoznajemo druge aspekte života, kao što su duhovnost, kao što je naša neposredna okolina. Oslanjamo se na uputstva eksperata, jer smo postali ovisni od društva u kome živimo, a sve je više nesretnih, usamljnih i bolesnih ljudi.

Tehnologija se razvija i život bi trebalo da je mnogo lakši, ali još uvijek je radni dan minimalno 8 sati, kao prije sto godina kada su se za tu satnicu štrajkovima izborili tadašnji radnici. Sada smo postali indiferentni i uljuljkani u život preplavljen igračkama i socijalnim medijima vjerujući u sliku svijeta koju nam moderni mediji prodaju svaki dan. Prosto smo izgubljeni kada ostanemo prepušteni sami sebi. I pitamo se – Kako život uopšte može da izgleda drugačije od ovog života koji živimo danas?

Da li nam je zaista potrebno uputstvo za život?

Mediji su protkani porukama i preporukama o tome kako treba živjeti. Pomislite samo na sve poruke o tome šta je zdravo, a šta ne, šta je popularno, svi ti članci o tome kako postati popularan, kako postati efikasan na poslu, kako postati inteligentniji, kako se obogatiti, kako izgledati ljepše i šta sve ne. Poenta reklamnih poruka je da poželimo da živimo život predstavljen u reklamama, filmovima i na TV-u. Samo tako ćemo bezumno nastaviti kupovati proizvode koji nam u suštini ne trebaju, misleći da će nam ti proizvodi donijeti sreću i bolji život. Ali praznina neispunjene duše ostaje, jer duša traži nešto drugo i mnogi će nastaviti kupovati nove stvari ne bi li ispunili tu prazninu sve dok se jednog dana ne probude ili bolesni ili totalno iscrpljeni tom trkom koja iznenada neće više imati smisla. Ali tada će biti kasno, a možda i ne?

Buđenje jeste shvatanje da nam NE treba uputstvo za život. Ljudi su fantastična stvorenja. Kada se probude iz svog robovskog sna, mnogi shvate da ne moraju više da se boje, jer je svijet u kome žive iluzija stvorena godinama indoktrinacije. Tada se budi duhovnost, shvatanje da smo fantastična bića, bića rođena na ovom misterioznom mjestu, okruženi nevjerovatnim kombinacijama boja i oblika prirode.

Jedno od saznanja do kojeg mnogi dođu jeste da je vlasništvo samo još jedna iluzija koja nas razdvaja i da je ljubav jedino što je stalno, što nas motiviše i podsjeća na sopstvenu odgovornost u ovoj igri koju zovemo ljudski život. Život je u suštini vrlo jednostavan kada ljubav i poštovanje života uopšte postanu centar našeg iskustva.

Kako ostati normalan u nenormalnom svijetu?

Mnogi vide ove istine, ali ne mogu da vide svoju ulogu u svemu tome. Mi živimo u svijetu Neoliberalizma, u vremenima digitalizacije društva, u vrijeme ratova, terorizma, korporacija, i masovnog gledanja programa poput Velikog brata i raznih vrsta takmičenja u kojima se učimo da isključujemo i izglasavamo takmičare koji nisu dovoljno dobri. Mi smo poput rimljana koji su hrlili u Arenu da gledaju gladijatore, da bi kao publika mogli pokretom jednog prsta da utiču na ishod igre. Mislite li da se taj princip ne prenosi i na “stvarni” život ako on uopšte još i postoji? Da, šta je stvarno?

Mi živimo u Areni! Neoliberalistička propaganda se nalazi svuda oko nas. Neoliberalistička propaganda podstiče način života u kome je individua odgovorna i za svoju sreću i za svoju nesreću. Školovanje slobodnih duša koje se pitaju nije u interesu neoliberalizma. U neoliberalizmu nema mjesta za nove Platone, Dostojevske, Pikasa ili individue kao što su bili Gandi, Martin Luter ili Karl Marks. Neoliberalizam promoviše ideju korporacije i društvene mašine čiji je osnovni cilj ekonomski razvoj, te se zahtijeva efikasnost, poslušnost, što manje razmišljanja i postavljanja pitanja. Za korporacije mi smo samo radna snaga i dok dobro funkcionišemo dotle nas i finansiraju, a mi se zadovoljavamo igračkama, koje za zarađene pare možemo kupiti. Šta je cijena toga? Kada više ne budemo mogli zadovoljiti mašinu, ona će nas odbaciti. Zbog toga nas mediji i uče da prihvatimo takmičarski duh i igru u kojoj najsposobniji i najjači pobjeđuje. 

Zaboravili smo da smo ljudi, da smo misterija koja još nije objašnjena i da je život dar koji nam je dat na određeno vrijeme. Zašto uopšte imamo razvijenu sposobnost razmišljanja, zašto imamo jezik i zašto uopšte imamo sva ta osjećanja?

Da li ste ikada bili dirnuti veličanstvenošću nekog prizora u prirodi? Možda ste bili dirnuti do suza. Zašto?

Da li je naša sudbina da sate provodimo radeći besmislene poslove. Svaka čast ljudima koju se bave nečim što vole usput zarađujući i za život. Ali čini mi se da je to velika manjina, a da većina radi da bi preživjela, u strahu od već davno prodane priče da se čitav svijet nalazi u krizi i da je život bez posla prosto nezamisliv i nešto najgore što vam se u životu može desiti. I kako se danas cijeni rad? Da li je zaista manje vrijedan zemljoradnik koji proizvodi hranu koja nam je svima potrebna od bankara ili dilera na berzi? Da li je zaista manje vrijedan radnik koji radi u fabrici od naučnika koji manipuliše rezultatima da bi postigao prestiž? Da li je zaista manje vrijedan učitelj od političara koji samo ponavlja ono što su mu direktori korporacija naredili da govori? Mi zaista živimo u svijetu čuda, u svijetu u kome se više cijene iluzije od stvarnog rada koji gradi naše društvo. 

Sistem nas je takođe naučio da ne možemo da se brinemo sami za sebe i jedni za druge. Sistem nas je naučio da smo ovisni od njega. U suštini, sistem je samo pojam, pojam koji ne bi mogao da postoji da nema ljudi koji ga održavaju u životu. Mi smo ti ljudi i sve dok se mirimo sa činjenicom da smo bespomoćni i da je bolje da šutimo i da prihvatimo stvari onakvima kakve jesu sistem će ostati isti. A sistem nas plaši terorizmom i vodi nas u rat govoreći nam da se borimo za demokratiju, slobodu i sigurnost.

Ne, mi se borimo za profit firmi koje prodaju naoružanje!

Zašto se ne bi pitali, zašto da ne postavljamo pitanja? Zašto da prihvatimo tu trku, koja nam je tako stručno prodata kao neki srceparajući holivudski film?

Vremena se mijenjaju i vrijeme je da se probudimo iz robovskog sna i da se zapitamo šta znači biti slobodan. Okruženi smo bogatstvima prirode, ljudskom kreativnošću i saosjećajnošću. Sarađujući i poštujući jedni druge možemo postići mnogo više. I sami znate kako se osjećate poslije svađe, a kako poslije dobrog smijeha ili iskrenog zagrljaja.

Zašto ne bi koristili resurse da putujemo, da istražujemo bolja životna riješenja, da razvijamo ljudsku kreativnost, da se družimo i sarađujemo umjesto što dopuštamo da naše vlade finansiraju proizvodnju oružja i ratove, te bankare koje su i stvorili ekonomsku krizu?

Kriza je iluzija, kriza je u nama, to je naš strah da izađemo iz rutine, iz poznatog života u kome radimo što nam se kaže, jer nam se čini lakše da odgovornost prepustimo drugima.

Vrijeme promijena je pred vratima.

Šta ćete učiniti?

Otvoriti im vrata ili staviti još jednu bravu na njih.

Odluka je na svakome od nas, jer svi imamo svoj tempo i svoj put.

U svakom slučaju znajte da niste sami i da ljubav i ljudske osobine da sarađujemo, i da se pitamo leže u svima nama. Svi smo mi čudo postojanja, slobodne duše koje samo žele sreću i život sa što manje patnje i bola. 

Svaki mali čin je još jedan novi talas na već ustalasanom moru. 

Slobodno podijelite i proslijedite dalje.

S ljubavlju,

Nataša

 

 

About author

Related Articles

Leave a reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

  • Society

    Neoliberalism has brought out the worst in us

    Neoliberalism has brought out the worst in us
  • Once Upon a Time in Balkans – Lessons From Yugoslav War

    Once Upon a Time in Balkans – Lessons From Yugoslav War

    Once upon a time there was this amazing land, placed on mountainous Balkan Peninsula, called Yugoslavia, built on ideas of brotherhood, equality and sharing. I grew up there living together side by side with many cultures and religions. I had wonderful childhood.

  • Quotes

    “First they came for the communists, and I did not speak out because I was not a communist;
    Then they came for the socialists, and I did not speak out because I was not a socialist;
    Then they came for the trade unionists, and I did not speak out because I was not a trade unionist;
    Then they came for the Jews, and I did not speak out because I was not a Jew;
    Then they came for me and there was no one left to speak out for me.”

    Martin Niemöller

    ----------------------------------------------------------------------------------

    "Let me not prey to be sheltered from dangers, but to be fearless in facing them."

    Tagore

  • Inspiracija

    Zeitgeist: Moving Forward

    Photo by V. Čukvas

Social engineering

Mind Control Theories and Techniques used by Mass Media

Mind Control Theories and Techniques used by Mass Media

Source: Vigilantcitizen Programming Through Mass Media Mass media are media forms designed to reach the largest audience possible. They include television, movies, radio, newspapers, magazines, books, records, video games and the internet.

Arhiva