Jeste li se ikada pitali o tome kako riječ, jedna obična riječ koja se u suštini sastoji od različitih zvukova može da utiče na ljudsko raspoloženje? Riječi mogu da nas rastuže, razvesele, naljute, zbune, da nam pokvare ili uljepšaju dan. Da, obični sklopovi zvukova mogu ljude da dovedu do očajanja, a i do histeričnog smijeha.

Ovih dana je Facebook vrlo aktivan, barem kad ga posmatram iz moje perspektive. Tu se razmjenjuju mnoge riječi. Mnogi žele nešto da kažu i da podijele nove uvide sa svojom socijalnom mrežom. To mi govori da riječi zaista imaju snagu da dopru do svijesti i do duše. Neke riječi postaju manje opasne što ih više puta vidimo i pročitamo. U pozadini se polako množe riječi o fenomenu budjenja svijesti, a i duhovnosti koja prevazilazi postojeća religijska shvatanja. Ova priča govori o tome da smo mi ljudi jedna familija i da to što nas razdvaja nije boja kože, niti nacionalnost ili religijska opredjeljenost već prije strah od nepoznatog i težnja da pripadamo nečemu većem od nas samih. Dijele nas strahovi koji su stvarani stoljećima. Pitanje je da li zaista možemo uz pomoć digitalne razmjene riječi da shvatimo šta nam se u suštini dešava i šta se dešava cjelokupnom čovječanstvu?

Riječi su informacija

Naš organizam je jedno fantastično čudo kao i sva priroda oko nas. Stoljećima su mnogi mislioci, biolozi, filozofi, psiholozi, pisci, pjesnici, duhovni ljudi, fizičari i mnogi drugi obični ljudi bez titula pokušavali i još uvijek pokušavaju da shvate čudo ljudskog postojanja. Kako shvatamo svijet oko sebe? Kako funkcionišu čula? Šta je zvuk, miris? Kako lično znanje postaje grupno i tako dalje. Ta potraga za znanjem je neminovno uticala na razvoj jezika i kulture pismenosti. Gutenbergova štamparska mašina je olakšala i time ubrzala djeljenje pisane riječi, te je pisana riječ vrlo brzo postala bitan faktor društvenog razvoja. Reformisani su govorni jezici da bi se prilagodili postojećim sistemima pisanih znakova. Rječ je ujedno dobila status moći. Ko poznaje riječ, zna i istinu, govorili su neki.

Naš organizam je prijemnik raznih vrsta signala koji dolaze iz naše okoline, a i iz samog organizma. Svi ti signali su u suštini energija koja se nalazi svuda oko nas, a i u nama. Pomislite samo šta je to zvuk ili miris ili slike pred nama. Naš nervni sistem konstantno tumači i analizira taj neprekidni priliv informacija. Informacije se mogu najjednostavnije podijeliti na ugodne, neugodne i neutralne, bilo koje čulo da ih registruje. Dovoljno je jednom dodirnuti vatru i čitav naš sistem će naučiti da to više ne radi. Fizički bol je vrlo jednostavan pokazatelj čega se trebamo kloniti. Tako i sa ostalim čulnim doživljajima.

Ali riječi, riječi su posebna priča. Riječi su informacije koje mogu da nas zbune, da nas preplaše i da nas bole iako pred nama nema realne opasnosti niti prijetnje. Riječi su socijalni dio našeg postojanja. Najopasnije ali i najljepše su abstraktne riječi, riječi kojima sami pridajemo značenje.

Ljubav. Šta je ljubav. Ja imam svoje shvatanje ljubavi, ti svoje i tako dalje, ali vjerovatno se možemo složiti da riječ ljubav u sebi nosi informaciju koja godi.

Glup si! Šta to znači? Da nešto ne znaš ili da si loša osoba? Možemo se složitit da riječ glup u sebi nosi neugodnu informaciju.

Povezujemo tako riječi sa ugodnim i neugodnim osjećanjima i tako riječi postaju naši stvarni prijatelji ili neprijatelji te mi pripremamo odbranu od njih.

Jedna od poruka koju često viđam u kontekstu literature o budjenju svijesti jeste da je naš osnovni socijalni strah upravo strah da ćemo biti odbačeni.  To je strah koji se razvija od malih nogu putem socijalizovanja u grupu. Odrastanjem u kulturi korigovanja se riječi kritike vezuju za neprijatna osjećanja, osjećanja da nismo dovoljno dobri, da su drugi bolji, pametniji ili ljepši. Često je dijete primorano da prihvati pravila grupe da ne bi bilo odbačeno ili kritikovano. To stvara ili nesigurnost ili otpor. Neki taj strah vremenom prevaziđu i ne boje se reći kako svijet izgleda iz njihove perspektive. Jer sve je u perspektivi. Ti ljudi će primiti informaciju, ali se neće emocionalno vezati za tu informaciju.

Sjetite se samo neke epizode kad ste bili kritikovani. Kakav ste osjećaj imali u tijelu? Možete se i prisjetiti situacije kada ste u društvu htjeli reći nešto o čemu se inače ne priča. Kakav je to osjećaj bio?

Socijalni mediji su dobri za mnoge koji ne vole direktnu konfrontaciju. Riječi, tj. informacije se šalju dalje na neki forum u kome se ne moramo gledati oči u oči. Sa druge strane mnogi su na internetu pronašli srodne duše i podršku tj. informacije koje leže dobro u njihovoj duši. Nije ni čudo što su socijalni mediji postigli takvu popularnost.

Informacije nam konstantno stižu sa svih strana i jedan od izazova dolaska moderne tehnologije komunikacije jeste činjenica da ih je sve više i više. Polako počinju da se osvjetljavaju i informacije koje nisu bile pristupačne opštoj javnosti te se mnogi danas susreću sa kontradiktornim informacijama koje mogu da izazovu zbunjenost pa čak i strah. Riječ konspiracija ne vezuje se više samo za smrt Merlin Monro ili ko je bio Tito, već sve više ljudi postavlja pitanja o namjernom manipulisanju javnosti putem dobro smišljenih propagadnih kampanja, kontrolisanih medija i školskog programa. Zapad se u svjetu promoviše ideologijama demokratije i mira, a u oružije se ulaže kao nikad prije.  Izbjeglička kriza je vrlo dobro pokazala koliko su zapadnjački političari spremni da solidarno podjele svoja bogatstva te se bezumno gađaju riječima izbjegavajući odgovornost bilo koje vrste.

U svakom društvu bilo ono demokratsko ili ne postoji cenzura informacija koja putem raznih propagadnih metoda povezuje određene informacije sa neugodnim stanjima i osjećanjima. O nekim stvarima se jednostavno ne priča ili se neke informacije direktno ismijevaju. Zapadni svijet se primjerice kune u nauku. Nauka se navodno bavi konkretnim pojavama koje se mogu posmatrati, mjeriti i dokumentovati. Većina informacija koje se ne uklapaju u sistem nauke se jednostavno odbacuju.

Da bi se ogradila od uspjeha neobjašnjenih metoda liječenja medicinska nauka se najčešće poziva na placebo – efekat vjerovanja u efektivnost date terapije. Tek odnedavno je čak i nauka počela da se bavi pitanjem kako to da vjera ima tako jak uticaj na ozdravljenje. Mnoge potencijano efikasne terapije su odbačene zbog toga, ali kada je riječ o lijekovima, medicinalne kompanije se vrlo dobro snalaze u promovisanju efekata svojih proizvoda iako mnogni psihijatrijski lijekovi sami po sebi imaju vrlo mali efekat u poređenju sa placebom.

Zagađenost informacija

Poenta ove priče jeste da počinjemo da sagledavamo efekat dugogodišnjeg manipulisanja rječima tj. informacijama. Korisne informacija su one informacije koje donose profit velikim firmama, a beskorisne i opasne su informacije koje mogu da potresu sisteme vjerovanja pažljivo stvarane godinama. Jedan od tih sistema je nauka. Nemam ništa protiv nauke jer nauka nas uči da se pitamo i da ispitujemo informacije koje stižu do naših čula. Problem je u tome što je i nauka postala korumpirana ekonomskim interesima, te ona iskrena znatiželja koja motiviše nekog studenta da se bavi istraživanjem, tokom školovanja i zaposlenja postaje borba za akademski prestiž. Tada se sve opet pretvara u borbu riječi.

Današnja elita zapada jesu ljudi koji rade na konstantnoj kontroli informacija. Metode su već tako dobro razvijene zahvaljujući socijalnim naukama i psihologiji, da treba dobro zagrebati površinu da bi se došlo do drugačijih informacija.

Darvin je započeo priču o evoluciji i preživljavanju jačeg. Na toj priči se bazira neoliberalni sistem zapada. Svi se bore protiv svih, ali nekako na kulturan način, dok se bomabama ubjeđuju drugi narodi da su demokratija i ekonomski neoliberalizam dobri i za njih. Tako je i sa informacijama. Informacija koja se dovoljno dugo ponavlja postaje istina. Teško je takve informacije opovrgnuti jer je mnogo onih koji će ih braniti da ne bi morali da priznaju da su bili prevareni.

Umjetnost mirnog primanja i djeljenja informacija

Kada počnete da primate i dijelite informacije bez emocionalnog vezivanja za njih tada svijet počinje da se otvara i sve je lakše nositi se sa svim tim usađenim socijalnim strahovima, koji se u suštini svode na to – šta će drugi misliti o vama. Kao što sam rekla ranije to uopšte ne znači da morate da postanete bezosjećajni ili indiferentni. To znači da počnete da razgovarate o stvarima i da zasta komunicirate i dijelite informacije koje su korisne i za vas i za druge. Riječi su samo sklop zvukova koje koristimo za komunikaciju, da nam bude lakše da sarađujemo oko životnih problema. Osjećanja će uvijek biti tu. Ona su dio naše ljudskosti, a mi koristimo riječi da svoje doživljaje opišemo i podjelimo sa drugima.

Biti neutralan ali i dalje osjećajan posmatrač nije lak posao, ali vrlo potreban danas kada sve više i više komuniciramo pisanom riječju. Znati izabrati riječi je umjetnost i zato se i divimo ljudima koji znaju da se izraze i dirnu nas riječima. Svi smo mi probali reagovati nošeni riječima i osjećanjima da tek poslije, kada razum dođe do riječi shvatimo da smo mogli reći i nešto drugo.

Pazite na svoje misli jer kako je rekao Ghandi:

„Tvoja vjerovanja će postati tvoje misli,

Tvoje misli će postati tvoje riječi,

Tvoje riječ će postati tvoja djela,

Tvoja djela će postati tvoje navike,

Tvoje navike će postati tvoje vrijednosti,

Tvoje vrijednosti će biti tvoja sudbina“

Živjeli

Nataša